Liberté
Égalité
Fraternité
Salinité
_____________
Liberté
Égalité
Fraternité
Salinité
_____________
Eto, bas nesto citam… Amelie Nothomb kazhe da izmedju petnaestog i shesnaestog gutljaja shampanjca postoji trenutak u kojem je svaki covjek aristokrat.
“Tra le molte virtu’ di Chuang-Tzu c’era l’abilita’ nel disegno. Il re gli chiese il disegno d’un granchio. Chuang-Tzu disse che aveva bisogno di cinque anni di tempo e d’una villa con dodici servitori. Dopo cinque anni il disegno non era ancora cominciato. “Ho bisogno di altri cinque anni” disse Chuang-Tzu. Il re glieli accordo’. Allo scadere dei dieci anni, Chuang-Tzu prese il pennello e in un istante, con un solo gesto, disegno un granchio, il piu’ perfetto granchio che si fosse mai visto.“
(Italo Calvino, Lezioni Americane, “Rapidita’ “)
_______________________
“ (…) Među lombardskim vinima, postoji još jedno o kojemu bih volio što reći: bijeli Domasino, koji se proizvodi u kraju oko grada Como, visoko, prema sjeveru, na desnoj obali jezera. Volio bih, ali ne mogu, jer radi se o vinu koje ne poznajem i jer nikad nisam bio u Domasu: kroz taj sam kraj prošao autom nekoliko puta, kišilo je, nisam se zaustavljao. Srce mi kaže da ne bih bio razočaran. Svejedno, Domasino rado zamišljam upravo ovako: kao vino žudnje, kojemu ni jedno stvarno vino nikad neće biti ravno.“
(Mario Soldati)
Major Tom to ground control…
* * *
Ampelio Bucci bio je mozda jedini vinar s kojim je pokojni Edoardo Valentini bio blizak i u koga je, bar tako vjeruje sam Ampelio, imao povjerenja. Valentini je Bucci-ju desetljecima tvrdio da je bacva od 25 hl idealna posuda za odgoj velikog vina, ali mu nikad nije objasnio zasto.
* * *
Calabretta je evoluirao unatrag i na Etni je svjetlosnim godinama iza svih ostalih. Tu se na trenutke donekle pribliziti mogu iskljucivo jos Benanti i, rijetko, Salvo Foti. (Cornelissen, po naravi ambiciozan bar kao Sveti Franjo, ali jednostavno prenemiran i prenervozan za onu pravu vinarsku koncentraciju, vec deset godina samo kasni i luta, compiling a history of near misses). A svi ostali mogu da mu popushe.
* * *
Opisuje tako prijatelj Scanzi, u svojoj izrazitoj zabavnoj neozbiljno-ozbiljnoj knjizi, susret s velikim patrijarhom Francom Biondi-Santi-jem… U jednom trenutku razgovor dospije i do pitanja degustacije: - Il riconoscimento dei profumi, la liturgia teatrale cara al degustatore televisivo sono ridimensionati: “Tutte cose molto soggettive, i profumi. Dipende molto da cosa hai mangiato prima, se hai digerito o no, se sei allegro, se hai litigato con la moglie. Nelle mie degustazioni non mi soffermo quasi mai sul nome da dare ai sentori, i fattori oggettivi discriminanti sono altri” – (Andrea Scanzi, Elogio dell’invecchiamento, Mondadori 2007).
(Ovo bi, naravno, mogao biti koristan naputak svima koji misle da se vina mogu meritorno, “objektivno” opisati, da se o vinima iole validno uopce moze govoriti, nabrajanjem pedesetak tzv. deskriptora ili priglupim i restriktivnim tablicama koje propisuju raznorazni kursevi – mogao bi, kazem, kad bi ti isti imali dovoljno inteligencije, talenta, obrazovanja, koncentracije i poniznosti pred vinom, kad bi ih uopce i zanimalo da se usredotoce, da studiraju, da uce. No, obzirom da na vrbi jos ne radja grozhdje (he he), preostaje mi samo da opet pribjegnem legendarnom Ginu Veronelli-ju koji bi taj nazalost toliko rasprostranjeni tip degustacijske biljeske, poznat i kao “grocery list”, navodno cesto znao popratiti sljedecom sarkasticnom i duhovitom primjedbom: “Sentori di sperma fresco“.)
* * *
U chashi kralj, glavom i bradom, i citav njegov kraljevski bal pod maskama, Biondi-Santi. A u mislima - kreda…
Neka jedno bude jasno: doista veliki shampanjac najvece je od svih vina. Doista veliki shampanjac ontoloski je razlicit od svih drugih doista velikih vina. Radi se o maestoznom apolonijskom uljezu u carstvu Dioniza. Jedini od svih doista velikih vina ne stvara snovidjenje, vec jasnovid. Jedini od svih doista velikih vina predstavlja izbavljenje od tezhine, od gravitacije, te covjecju misao i duh bar na tren cini slicnijom mishljenju andjela.
Otprilike kao kad Perzej netom odsjecenu zmijonosu glavu Meduze, licem prema zemlji, brizhno polazhe na krevetic od algi, kako joj grubi pijesak ne bi nagrdio mrtvo lice.
(Sit tibi terra levis.)
Razmishljam o Perzejevim algama, ali i o shumama, o gljivama, razmishljam o smedjem lishchu. Razmishljam o bakru. Razmishljam o humusu, o mirisu zemlje, o svemu sto nice poslije kishe. U pocetku bijashe rijec. Zasto, oche?
Ova je boca Gosset-ovog Quatrieme Centenaire, koji je, nakon 5 godina cuvanja i odgoja, degorzhiran sada vec prilicno davne 1984., sazdana uglavnom od vina iz 1979., ali ga jednako toliko neprestano ozivljava i sirokom rukom zagrabljen miraz zhilave 1971.
Razmishljam o tome da je ovo jedno od onih vina za koja se doista moze reci da je svaki od sitnih mjehurica koji u njemu jos prkose gravitaciji simbol iskupljenja, simbol nade.
______________________________________________________
” (…) Questo vino evoca l’assenza. Non ha frutta. Non ha legno. Non ha i toni varietali del vitigno di provenienza. Non ha colorazioni fulminanti. Brilla per rarefazione invece che per concentrazione. E’ puro terroir. Concetto astratto, rappresentazione di un’idea, di uno stato della coscienza. Un monumento immateriale che tiene in sé il tutto con grazia eterea. Aromi complessi e gusto interminabile, timbro inconfondibile che riesce a sposarsi con una semplicità antica. L’esperienza sensoriale è così lunga e spontanea che la mia mente comincia a sollevarsi da quel tavolo e si abbandona alle onde della suggestione.
Ragiono sull’assenza, sul fascino delle ombre – che sono il presupposto per la luce – su “quello che non c’è”. Sulla sottrazione che è a volte il mezzo per raggiungere l’equilibrio. Sulla mancanza che è il veicolo del desiderio, di un luogo una persona o il sorso successivo. Penso a quanta bellezza si poggia sulle sottili ma fortissime corde della semplicità e quante cose si possono trovare in una sintesi che riesca a contenere la grandezza di certe creazioni. Si spendono tante parole per poi essere tacitati da un’unica pennellata che le racchiude tutte.
E’ un grande insegnamento, la sintesi. E’ disciplina dell’autocontrollo e della ricerca dell’essenza.
Cercare l’essenza attraverso l’assenza.”
___________________________________________________
(Simone Revelli, “Le Idee”; http://iviaggidisimone.blogspot.com/)
____________________________________________________
________________________________________________________