Sotto la pioggia
“ (…) Među lombardskim vinima, postoji još jedno o kojemu bih volio što reći: bijeli Domasino, koji se proizvodi u kraju oko grada Como, visoko, prema sjeveru, na desnoj obali jezera. Volio bih, ali ne mogu, jer radi se o vinu koje ne poznajem i jer nikad nisam bio u Domasu: kroz taj sam kraj prošao autom nekoliko puta, kišilo je, nisam se zaustavljao. Srce mi kaže da ne bih bio razočaran. Svejedno, Domasino rado zamišljam upravo ovako: kao vino žudnje, kojemu ni jedno stvarno vino nikad neće biti ravno.“
(Mario Soldati)
Kolovoz 17, 2011 at 11:56 prijepodne
Sorsasso?? mislim da ga imam zaokruženog u katalogu s Vinitaly-a, ali nisam ga probao.. zaokružit ću ga deblje!
Kolovoz 17, 2011 at 12:45 poslijepodne
(He he. Soldati ovo pise krajem ’60-ih, u lirsko-refleksivnom tonu, sve skupa nekako vise podsjeca na Calvinove opise “nevidljivih gradova”. Ja bih mozda to prije iscitao kao enopsihonauticki haiku, nego kao “buying recommendation”
)
Kolovoz 23, 2011 at 2:38 poslijepodne
Talijanski je lijep bas zbog toga jer je bitno znati sbrodollare, govoriti a da nista ne kazes, cisto da se sugovornik osjeca ugodno jer nije mukla tisina. Ako to ne znas, ne znas talijanski.
Kolovoz 28, 2011 at 2:45 poslijepodne
He he. A proposito: e’ una sbrodolata proprio madornale, questa
. (Kuzhim sentiment, ali se -najiskrenije- zapravo uopce ne slazem 
.)