Here lies Beavis, he never scored
Kako je veliki moratorij -na moju veliku zalost- sad vec stvar proslosti, ovih se dana ponovo svojski trudim da uhvatim izgubljenu nit neprekidnog samoobrazovanja. Noshen tom plemenitom ambicijom, nailazim – nel mezzo del cammin, he he – na neki novi “vinski” blog, na kojemu je -kako s cudjenjem utvrdjujem- prakticki svaka cetvrta recenica dijalekticki ili stilski salto mortale, a takove se akrobacije visokom frekvencijom smjenjuju s poprilicnom kolicinom modrolastanskog dociranja i petparackog, pseudogradjanskog moraliziranja, te pomalo groteskne samoreklame kakva bi se, da nije toliko sharmantno “naivna”, mogla u najmanju ruku smatrati simptomom veoma losheg ukusa. Tamo, dakle, medju ostalim, nailazim i na iducu, najblaze receno platitudinarnu, konstataciju:
“Jedina mogućnost koja nam stoji na raspolaganju, kako bi pričali o kvaliteti, su u biti ocjene i bodovi, od kojih nemožemo (sic!) pobjeći.”
He he. Yet again, utter, demonstrable nonsense masquerading as fact. No end in sight.
Obzirom na to da nemam vremena osobno komentirati bas svaku notornu nebulozu na koju naidjem, evo npr. sto o toj temi kaze Cory Cartwright na svom briljantnom blogu Saignée:
http://saignee.wordpress.com/2010/08/12/the-new-scale/
Nek nam cvate tisucu cvetova!
Buon Sangue Blog 
7 rujna, 2010 u 9:16 am
”kako bi pričali o kvaliteti, su u biti ocjene i bodovi, od kojih nemožemo (sic!) pobjeći” – Može li nešto živo kao vino stati u kalup i postati fiksno mjerljivo? treba li uopće vino kao predmet (moje) ljubavi biti temeljeno na analitičkom pristupu i, mogu li reći da nekog volim 89 a ne 87?? 🙂 Pozdrav tebi druže!
7 rujna, 2010 u 11:51 am
A dobro, ali nije svejedno kad negdje pročitaš da je vino dobilo recimo 80 bodova, a drugo 90. Te ocjene mogu biti korisne kao vodič za kupnju, kao neki orjentir, a poslije toga ionako dojam je itekako obojan osobnim dojmom, doživljavanjem života i svijeta oko sebe čak. Evo meni se osobno svidjaju vaši opisi vina na blogu (ona koja mogu razumjeti, recimo ono o Pinotima mi ne pomaže jer mi je iskustvo preskromno za takvo što i malo toga kužim, ali recimo za Stagnum je baš onako pjesnički, odličan, dođe mi da probam to vino..)
8 rujna, 2010 u 2:04 am
osim sto si dragovicu samozadovoljni izvadio doticnu recenicu iz konteksta, pokusavajuc se izdici od tako jadnog, pseudogradjanskog moraliziranja. itd. ili ti se nije dalo procitati tekst do kraja? malo ozbiljnosti u pisanju ne skodi… 😉 isla sam pronaci originalni tekst, jer bi me cudilo da su autori izrekli takvo sto pojednostavljeno i bedasto, i nadjoh da sam u pravu a ti zloban.
8 rujna, 2010 u 7:38 am
@wine&food, @Luka: hvala na citanju i zanimljivim komentarima! Tema je komplicirana i kontroverzna, a dobra i utemeljena diskusija koja bi, izmedju ostalog, ukljucila ne samo estetska pitanja, vec nesto vise rekla i o psihologiji percepcije (te, u kontekstu vina, ne samo odnosu izmedju estetskog dozivljaja vinskog tipa i numericke valorizacije, vec i o odnosu vina i rijeci) bila bi zanimljiva i dobrodosla.
@vrba: tko zna, mozda si u pravu. U svakom slucaju, moje misljenje jest takvo kakvo jest: procitala si ga i sama. Formulirano je direktno i bez dlake na jeziku, a podlozno je kritici kao i svaki drugi javno izrecen stav. Kontekst je, inace, lijepa stvar i pokriva sirok spektar situacija: od realne nuznosti sireg sagledavanja do omiljenog izgovora za nemar i nepreciznost u misljenju i izricaju. Inace, navedena recenica nije, nazalost, ni priblizno jedina krajnje problematicna izjava u navedenom tekstu: moja se nevolja, kao sto sam naznacio, sastoji u tome da nemam vremena komentirati bas svaku od njih. Bez obzira na to, zanima me (i to kazem potpuno bez ironije), npr., kako bi ti pokusala “kontekstualizirati” nezgrapno formuliranu i dokazivo netocnu generalizaciju poput ove: “Amerikanac voli vina kojima dominira voćnost, tendencijalno su siromašnija kiselinom, zrelija, alkoholom bogata i obogaćena notama hrastovine.” Radi se o u krajnjoj liniji netocnoj hipersimplifikaciji i grotesknom stereotipu, a to sto se na njega nailazi i drugdje nije nikakva isprika za njegovo olako perpetuiranje. I tako dalje, i tako blize. ___ “isla sam pronaci originalni tekst, jer bi me cudilo da su autori izrekli takvo sto pojednostavljeno i bedasto, i nadjoh da sam u pravu a ti zloban.” Odlicno, uvijek me raduje kad naidjem na tako ocit slucaj self-fulfilling prophecy! Srdacan pozdrav: zahvaljujem na citanju, komentaru i diskusiji!
19 rujna, 2010 u 9:17 am
Poštovani gospodine (nigdje ne piše tko ste) smatram da vrba ima pravo i da ste pretjerali u svemu. Na ovaj način samo dokazujete da “imate problem” i da ste ljubomorni na autora dotičnog teksta (ili tekstova). Bilo bi puno pristojnije i kolegijalnije (s obzirom da i Vi pokušavate pisati blog) da ste konstruktivniji, topliji i prijateljski raspoloženi nego da stvarate ovu sarkastičnu i zlobom nabijenu atmosferu.
19 rujna, 2010 u 3:28 pm
Postovana gospodjo/gospodjice Blanka (pishe samo kako tvrdite da se zovete, ali nigdje ne pishe tko ste),
“smatram da vrba ima pravo i da ste pretjerali u svemu.” ______ Super, za sada sve 5, sve legitimno. Hvala na citanju i javljanju!
“Na ovaj način samo dokazujete da “imate problem” i da ste ljubomorni na autora dotičnog teksta (ili tekstova).” _____ Znate, ovaj tip ‘psihologiziranja’ (tzv. ‘Slavko-Mirkov model’) donekle funkcionira u vrticu i, donekle, u prvih nekoliko razreda osnovne skole. Ukoliko imate vishe od 11 godina, a ovakav model jos uvijek primjenjujete bez najmanjeg oklijevanja ili sumnje, bojim se da je Vash problem – bili Vi toga svjesni ili ne – potencijalno mnogo ozbiljniji od mog ‘problema’.
“Bilo bi puno pristojnije i kolegijalnije (s obzirom da i Vi pokušavate pisati blog) da ste konstruktivniji, topliji i prijateljski raspoloženi nego da stvarate ovu sarkastičnu i zlobom nabijenu atmosferu.” ____________ Kao prvo, ja ne “pokushavam pisati blog”, ja ga pishem. To Vam je gola cinjenica na koju nimalo ne utjece Vash eventualni ‘problem’ s mojim blogom. O ostalom od navedenoga doista nemam volju s Vama diskutirati, ali bit cu prema Vama fer, pa cu uloziti odredjeni napor, umjesto da Vas jednostavno ignoriram, sto Vash ad hominem komentar na moj racun bez daljnjega zasluzuje. Uzmimo, na primjer, pristojnost: pojam koji svatko interpretira na svoj nacin. Vi svoj neuvijeni komentar na racun moje osobe, potaknut time sto sam napisao nesto sto se Vama ne svidja, kao i vlastito posvemashnje ignoriranje ocite cinjenice da ovdje zapravo postoji i legitimna tema za raspravu (najkrace: bodovi, numericko vrednovanje vina itd.), ocito ne smatrate nepristojnim. Ocito mislite da je za pristojnost dovoljno obratiti se nekome s ‘Vi’, a da nakon toga imate svaku moralnu legitimaciju meni u svega par recenica sasuti u lice poprilicnu listu stvari: a) “imam problem”, b) na nekoga sam “ljubomoran”, c) nisam “pristojan”, d) nisam “kolegijalan”, e) nisam “konstruktivan”, f) nisam “topao”, g) nisam “prijateljski raspolozhen”, te stvaram h) “sarkasticnu” i h) “zlobnu” atmosferu (BTW: gdje?! kome?!). Nadam se da Vam je paradoks Vashe situacije ipak ocigledan. Jer u slucaju da nije, bojim se da bih mogao reci nesto doista nepristojno o Vashoj inteligenciji.
Tako Vam stvari stoje s pristojnoscu, a mogao bih se tako osvrnuti na svaku od kategorija koje spominjete, draga Blanka, da mi je vishe “svijeta i vremena”, he he.
Molim Vas da me ne shvatite krivo, ali mislim, na kraju, da ste Vi doista zalutali ovamo. Obzirom da na mome blogu apsolutno nigdje ne stoje nikakve deklaracije o tome da taj blog kani biti “kolegijalan”, “topao”, “konstruktivan”, “prijateljski raspolozhen” i sto li vec, ne znam sto Vas je navelo da to ocekujete. Jos sam manje vlastito pisanje deklarativno proglasio “nadasve kompetentnim”, neprestano megafonom skromno i samozatajno trubio o potrebi za stalnim i dozivotnim ucenjem i obrazovanjem (doista bi mi strana bila pretpostavka da su vecina mojih citatelja budale kojima na takvo sto treba urgentno skrenuti paznju…), ili se pak, netom iznad poveznice na opshirnu i detaljno objashnjenu listu “superpedera” na kojoj nabrajam kakve sve tipove ljudi naprosto ne podnosim jer su jednostavno totalno grozni likovi i totalno uncool, kleo u “kulturu” (sto god to znacilo?!) i “toleranciju” (?!).
Ovaj blog je totalno “uncool”, nema nikakav program, nema CV, ne smatra se dijelom nikakve zajednice, nema nikakvih “kolega”, i ne kani “postati” apsolutno nista (Osim, eventualno, u smislu one stare nietzcheanske: “Werde, was du bist”, he he).
(A ponajmanje od svega “kultno mjesto”, he he. Ponekad se pitam sjecaju li se ljudi jos uvijek sto zapravo znaci “kult”…)
Nemojte me krivo shvatiti: drago mi je ako netko ovdje pronadje nesto za sebe, neku ideju, podatak ili diskusiju koja ga/ju mozda moze inspirirati. No, broj citatelja me zanima koliko i lanjski snijeg, pa citatelje i ne trazim. Blog je intimistickog karaktera, a svi citatelji koji su doista nuzni vec su tu.
Uzgred receno, pada mi na pamet anekdota prema kojoj je Stephane Tissot jednom prilikom odredjeno vino, koje nije zadovoljilo standarde za dobivanje denominacijske markice, u shali naprosto odlucio oznaciti slovima: PMG (“Pour ma gueule”).
Draga Blanka, sudeci po recenome, u Vashem bi slucaju mozda bilo bolje da svoje vrijedno vrijeme troshite drugdje.
Srdacan pozdrav!
19 rujna, 2010 u 7:40 pm
Čudno, trebala bih započeti ovaj post sa “cijenjeni gospodine” no nekako mi ne ide…Znate, ja sam vjerovatno dosta starija od Vas, vjrovatno Vas to i nije briga, educiram studente na univerzitetu u Insbrucku, Münchenu, Beču….no to nije važno, želim reći da cijeli svoj život radim sa ljudima ili bar sa onima koji to žele postati i nikada nisam razmišljala o tome koliko zlobe i ljubomore može biti u ljudskom biću. Vaš post i Vaš blog naveo me na tako nešto, naveo me da odmah sutra svojim studentima prevedem i pokažem šta, kako i očemu pišete, pa neka oni – za mene još neiskvarena dječica – kažu šta misle o ovakvom načinu i stilu izražavanja.
Sretna sam ipak što neću morati reći da je to “tipično” za Hrvatse blogere.
19 rujna, 2010 u 9:22 pm
“Čudno, trebala bih započeti ovaj post sa “cijenjeni gospodine” no nekako mi ne ide…” ___ Draga Blanka, meni to uopce nije nikakav problem. Ovo je moj blog i pravila ponashanja ovdje odredjujem ja (to Vam cak i tehnicki tako funkcionira). Sto se mene tice, mogli ste mi se obratiti i s “ti”: ovdje smo si svi na ti. Upravo nacin na koji ste se Vi obratili meni zorno pokazuje da tzv. “Höflichkeitsform” cesto u praksi ne garantira apsolutno nista od onoga sto bi navodno trebala: sumnjam da bi “cijenjeni gospodin” tu bilo sto bitno promjenio na stvari, gnädige Frau, he he. (Evo, vidite, meni to bolje ide.)
“Znate, ja sam vjerovatno dosta starija od Vas, vjrovatno Vas to i nije briga” ____ Nemam nikakve pretpostavke glede Vashe dobi i doista to, u kontekstu ove rasprave, ne smatram narocito relevantnom cinjenicom. Drago mi je, medjutim, vidjeti da Vi imate prilicno decidirane pretpostavke o tome koliko sam star ja, he he, a nikom milije od mene da ste bas toliko u pravu koliko mislite. Doista ne vidim kamo ovo Vashe neusredotoceno meandriranje vodi…
“educiram studente na univerzitetu u Insbrucku, Münchenu, Beču…” _____ Da, i? Za pocetak, Insbruck, u kojem navodno “educirate”, pishe se s dva n: Innsbruck (nadam se da, kao edukator, znate i zasto…). Uopce mi nije jasno sto time zelite reci? Mislim da je po kontekstu mog blog-a i gluhom slijepcu jasno da ni ja nisam proveo citav dosadasnji zivot u Gornjem Milanovcu, citajuci stripove i guleci krushke, ako ste na to ciljali. Ukoliko slucajno mislite da Vas bilo Vasha navodna dob, bilo navodjenje neka dva austrijska i jednog njemackog grada, bilo navodna titula “edukatora”, legitimiraju u pokushaju da bash meni ovdje citate bukvice i solite pamet, zaboravite: to Vam je jos jedna grubo kriva procjena. Kao sto ste i sami na pocetku primjetili, nemate pojma sto sam i tko sam. Limitirajte si shtetu na taj nacin da prestanete s tolikom priglupom samouvjerenoscu i dalje dokono spekulirati i nizati neosnovane pretpostavke na moj racun.
“…no to nije važno”_______ Dajte, molim Vas, ne pricajte licemjerne gluposti. Razmislite o tome jos jednom, ali onako… iskreno. Vi i te kako mislite da je to vazno, mislite da Vam je to nekakva legitimacija, i upravo ste zato to i napisali. Da ste doista mislili da nije vazno, ne biste to tako sharmantno usput, a ipak tako odredjeno, ni napisali.
“želim reći da cijeli svoj život radim sa ljudima ili bar sa onima koji to žele postati i nikada nisam razmišljala o tome koliko zlobe i ljubomore može biti u ljudskom biću. “ __________ Doista niste nikada razmisljali o tome?! Jeste li bas sigurni? Pa to su Vam sredishnje teme preko polovice etabliranog kanona zapadne literature. Vidite, mene npr. uzasava pomisao da negdje (a izgleda, jao, i na vise razlicitih mjesta) mlade ljude “educira” netko kome su takve kljucne teme zapadne literarne i filozofske tradicije pale na pamet tek sad, post iucundam iuventutem, post molestam senectutem, nakon sto se vec naeducirao “nevine djecice” za jednu omanju epizodu u Bibliji…
“Vaš post i Vaš blog naveo me na tako nešto, naveo me da odmah sutra svojim studentima prevedem i pokažem šta, kako i očemu pišete, pa neka oni – za mene još neiskvarena dječica – kažu šta misle o ovakvom načinu i stilu izražavanja.”____________ Hajdete, molim Vas: siguran sam da ste npr. citali Shakespeare-a ili da ste barem culi za profesora Moriarty-ja. Charlie Manson, anyone? Bratoubojica Kain, anyone? E sad, ukoliko zelite reci da Vam, uprkos svemu, nijedan od takovih likova, a da ni ne spominjem mnoge real-life junake poput nekih istaknutijih povjesnih licnosti – od Heroda do generala Ratka Mladica – za koje ste zacijelo culi, ipak nije ideju zlobe i ljubomore utjelovio plasticnije i uvjerljivije od vinskog blogger-a Buon Sangue, doista Vam savjetujem da studentima ne pokazujete nista od ovoga, jerbo biste, ukoliko su oni – u sto ne sumnjam – iole inteligentni, mogli ispasti kolosalno glupi i dekoncentrirani. A ukoliko bas inzistirate, nadam se da prevodite bolje no sto mislite i pishete. Nemojte ovo shvatiti osobno, ali prevodjenje je danas -doista i cinjenicno- nesto cime svaka druga polupismena budala misli da se moze baviti…
“Sretna sam ipak što neću morati reći da je to “tipično” za Hrvatse blogere.” _______ E, tu se konacno u jednom slazemo: ovo nije ni tipicni hrvatski blog, ni opcenito tipican blog, a za to postoji citav niz koincidentalnih, ali sasvim realnih, razloga. Da ste malo ostroumniji i pazljiviji, te da se malo manje odajete proizvoljnom, plitkom, malogradjanskom “holier-than-thou” moraliziranju, uocili biste ih na vrijeme i Vi, prije no sto ste se upustili u prepucavanje sa mnom.
A ovako mi, obzirom na to da o pravoj temi mog post-a i dalje nemate apsolutno nista reci (jer Vas ocito zanima neusporedivo manje od moje neprispodobivo zle i ljubomorne malenkosti), preostaje samo da Vas jos jednom srdacno pozdravim, uz sljedecu napomenu: eventualne daljnje komentare cu Vam obrisati, naprosto zato jer ste potpuno off-topic. Vasha reakcija na mene me zapravo i ne cudi previse. Situacije u kojoj se netko nepromisljeno i ishitreno upusti u moraliziranje, etiketiranje, vrijedjanje i soljenje pameti nekoga tko je pametniji, obrazovaniji, rjecitiji, duhovitiji i artikuliraniji cesto zavrsavaju tako da onaj prvi, u nedostatku argumenata i bez drugog izlaza, jasnu superiornost drugoga pocne demonizirati: “upomooooc”, “to je vuuuuk”, ili “on je zaaaaooo”. No, ukoliko zelite i dalje pisati o meni, otvorite vlastiti blog, pa lijepo izvolite tamo. Predlazem da ga, kao hommage Hofstadter-ovoj legendarnoj knjizi, nazovete “Staljin-Hitler-Buonsangue”.
19 rujna, 2010 u 8:13 pm
Blanka, moram vas razočarati ali buonsangue više nije čovjek.
Postao je bloger :-))))))
19 rujna, 2010 u 9:39 pm
Javnost ovime obavjestavam da cu od sada brisati sve komentare koji se bave mojim likom, a ne, kad vec ne mogu samom temom, a ono bar mojim djelom, he he. Jedini izuzetak je ovaj pod nick-om “vinopija”. Taj moze pisat sta god oce jer se lagano pribojavam da mi inace ne razbije p…ku pod sjeverom nakon tekme.
20 rujna, 2010 u 6:55 am
Malo vas je, malo vas je, p….e !
🙂
9 rujna, 2010 u 2:04 pm
Istina, meni također grozno zvuči taj navod ovako izvučen iz konteksta. Ali, zahvaljujem na linku za saignee-ov osvrt na tu temu.
9 rujna, 2010 u 9:03 pm
Hej, ljudi, poboguuuu! Sta vam je danas svima s tim “kontekstom”?!
Vinopijo, dopusti da malo karikiram: nije mi bila namjera napisati na ovu temu novu “Kritik der reinen Vernunft”, pa ce i mozda pomalo shaljiva i gruba analogija morati posluziti kao ilustracija, pogotovo obzirom na to da je struktura osnovnog problema identicna onom u originalnom predlosku iz kojeg je preuzet citat (u kojemu, naglasavam jos jednom, to nije jedini problem). So, please, bear with me on this.
Zamisli, recimo, da ja napishem skolsku zadacu na temu “Planeta zemlja” formuliranu otprilike na sljedeci nacin: “Zemlja je nama svima dobro poznata i draga planeta. Ona je dom sviju nas. Ona je kvadratnog oblika. Dodushe, nije li taj njen kvadratni oblik mozda malkice problematican?” A onda bla bla bla, bez neke velike kohezije i kongruentnosti pricam o sto razlicitih stvari, da bih na kraju ponosno zakljucio: “Dodushe, mozda bi ipak bilo najbolje da zemlju zamishljamo kao nesto, ako smijem reci, otprilike okruglo”. Siguran sam da bi se neki slucajni citatelj takove umotvorine, npr. ti, s pravom zapitao: ako doista zapravo mislim da je zemlja okrugla, zasto sam onda vec u trecoj recenici skolske zadace, apsolutno nicim izazvan, izjavio da je kvadrat?! I ukoliko netko slucajno kriticki citira to sto ja doista i jesam napisao u toj trecoj recenici -i to napisao ne hipoteticki ili kao pitanje, vec u formi izjavne recenice!-, bismo li prvo trebali tog nekog, samo zbog toga sto sam se ja – kao nekoherentni pisac skolske zadace – do kraja teksta jos nekoliko puta predomislio, a priori optuziti za vadjenje iz konteksta, ili bi se prije svega mozda ipak trebali zapitati o tome zasto sam ja, kao zbunjeni autor skolske zadace, na njenom pocetku uopce izjavio/konstatirao (as in “izjavna recenica”, i to jos prilicno nedvosmislena) nesto s cime se – navodno! – ni sam ne slazem?!
Sto je tu, od svega toga, taj famozni “kontekst”? To da netko pise malo jedno, malo drugo, a ti si, dok mu citas ovo drugo, vec zaboravio sto je napisao prvo? To da netko pise jedno, pa se onda ubrzo posvadi sam sa sobom i nastavi pisati nesto sasvim drugo, a ti bona fide gledas kroz prste i “kontekstualiziras” da, kao, sad valjda ocito vishe nema veze sto je napisao prvo? To da netko zapravo ne zna pise li jedno ili drugo? To da nekome, kao sto – u osnovama logike ocito ne bas previse verzirana – Vrba savjetuje meni, mozda malcice fali ozbiljnosti i discipline u pisanju i strukturiranju misli i teksta?
Vrbu bi na primjer -simpaticno drchnu i ad hominem nastrojenu, ali ocito nepripremljenu za ovakav dijalog- zacijelo iznenadilo da i ja imam svoje citanje i vidjenje toga sto u slucaju teksta o kojem je rijec predstavlja kontekst. Nije bas laskavo, pa cu ih -bar za sada- zadrzati za sebe.
Svima sam po sebi bjelodani moralni autoritet Vrba optuzuje me za “zlobu”, a oboje spominjete izvlacenje iz famoznog “konteksta” (tzv. prvi amandman za rehabilitaciju svima uvijek simpaticno neposrednog nepismenog pisca). S druge strane, i jedno i drugo se slazete da je navedena izjavna recenica nesto “pojednostavljeno i bedasto” (Vrba), te da navod “grozno zvuci” (ti). Jedino sto to moze znaciti jest da je za vas “kontekst” zapravo vasha pretpostavka (na temelju ostatka teksta) da autor zapravo zeli reci nesto potpuno suprotno od onoga sto je u navedenoj recenici jasno, glasno, nedvosmisleno i emfaticno (frazu “jedina mogucnost” s pocetka recenice odlucio je pleonasticki pojacati s “od kojih nemožemo pobjeći”) izjavio.
Tko zna, mozda je to legitimna pretpostavka.
A ukoliko jest, jos samo preostaje da vi kontekstualci meni objasnite ZASHTO je autor onda, na samom pocetku teksta, uopce ispisao recenicu koju sam vjerno i doslovno citirao, a za koju smo se svo troje jednoznacno slozili da je krajnje problematicna (“bedasta”, “grozna” ili sto vec).
Bash bi me zivo zanimala vasha objashnjenja.
Mislim, onako… Just because I am evil and malicious, and because I like torturing cute little animals and watching a train wreck. Bilo bi mi zabavno vidjeti hocu li po vama, “dobronamjernim” kontekstualcima, za kolicinu notornog nebuloziteta, bedastoce itd. sadrzane u navedenoj izjavi mozda na kraju kriviji ispasti zlobni ja koji ju tocno i kriticki citiram od njenog ponosnog autora koji navodno dobro misli, a sigurno loshe pishe (tko zna kako tek cita, he he)…
Za kraj bih vam samo jos rado predlozio da malo rigoroznije definirate taj pojam “konteksta”, jer ce nam se inace ta cijela prica s “kontekstom” brzo izroditi u nesto poput one poznate poslovice o dobrim namjerama.
10 rujna, 2010 u 12:36 pm
dragi bonsangue, rado bih se upustila u virtualnu raspravu s tobom, ali iskreno ti moram reci da nemam zicflajsa za citati tako dug, a tako pretenciozno intoniran tekst, kakvi su i inace tvoji postovi. oprosti, ali ne volim samodopadne likove, kolikogod pametni, iskusni i obrazovani bili. tako da, nasa stranica ostat ce prazna, a tebi zelim jos puno kvalitetnih butelja 😉
10 rujna, 2010 u 1:51 pm
“dragi bonsangue, rado bih se upustila u virtualnu raspravu s tobom, ali iskreno ti moram reci da nemam zicflajsa za citati tako dug, a tako pretenciozno intoniran tekst, kakvi su i inace tvoji postovi.” ____ Tvoj ukus je tvoj ukus, a tvoj sud je tvoj sud: savrsheno legitimno. Svidja mi se sto -za razliku od mnogih-iskreno i otvoreno priznajes da nemas – zbog “nedostatka zicflajsha”, otvorene antipatije ili cega vec – nikakvu nakanu ni pazljivo citati, a kamoli argumentirano raspravljati. Pitanje je jedino kako si se uopce onda ovdje zatekla i zasto si se javila. Naprosto da izrazis antipatiju, ali bez volje za kakvu argumentiranu diskusiju. Bez obzira, hvala na (ne)citanju, he he! _____ “oprosti, ali ne volim samodopadne likove, kolikogod pametni, iskusni i obrazovani bili.” ____ To kakve ti likove volis, a kakve ne, nije, uz duzno postovanje, tema koja me na ovom blogu – pa cak ni u rubrici “komentari” – posebno zanima, a o tome kakav sam pak ja lik i koje su mi osobine jos manje kanim ovdje s tobom razglabati: ono sto pisem ti ocito nije prihvatljivo, a drugo nije ni vazno. Hvala ti na lijepim zeljama! Pozdravljam!
10 rujna, 2010 u 2:51 pm
(Usput receno, i onkraj pertinentnijih diskusija, moram priznati da mi je Vrba nekako simpaticna. Instead of arguing the point, she chooses to argue the person. Yet, despite this little logical fallacy, at least she shoots from the hip. Unlike a fair number of mealy-mouthed hypocrites elsewhere.)
11 rujna, 2010 u 9:50 am
🙂 Tvrle, jel ovo Vrba koketira s tobom?? 🙂 pa čini mi se da će neka iskrica frcnit? 🙂
11 rujna, 2010 u 11:28 am
Nek im cvate tisuće cvjetova 🙂 Jedino mislim da je Tvrle po tom pitanju “situiran” 😉 Ali, eto vam konteksta i koliko je zapravo bitan. vrba kao i mnogi ne može odvojiti poruku od izvora, a kanal nitko ni ne registrira.
Ja recimo tvrdim da nikakva ocjena vina nema smisla bez opisa dojma i datuma tog opisa, a čak i onda nije mjerodavan temelj za izračun top lista i sl. što je česta praksa u rang-tablicama opterećenim sjedinjenim državama i ne samo tamo. Ali, autor sporne izjave po svojoj prilici ima sličan stav (nagađam) Nagađam, jer ja sam (zbog svega ostalog napisanog) stekao takav dojam.
12 rujna, 2010 u 10:27 pm
“(…) kao i mnogi ne može odvojiti poruku od izvora, a kanal nitko ni ne registrira.” __ Znam da glupo zvuci, ali iskreno zahvaljujem na inteligentnoj konstataciji._____ “Ja recimo tvrdim da nikakva ocjena vina nema smisla bez opisa dojma i datuma tog opisa, a čak i onda nije mjerodavan temelj za izračun top lista i sl. što je česta praksa u rang-tablicama opterećenim sjedinjenim državama i ne samo tamo.” ___ Mislim da su kljucne ove zadnje rijeci – i ne samo tamo. Sva ta nabacivanja pojmovima poput “americki ukus” (vidi drugi izdvojeni citat o “Amerikancu” koji “voli” ovo ili ono…) su problematicna i vode u falsifikate i karikature. Mogao bih do preksutra nabrajati trendove i konkretne primjere koji, bez obzira sto odredjena “karikaturalna” stremljenja ukusa doista postoje, jasno prokazuju simplisticku tezu o “americkom nepcu”. Tip “naivnog” nepca o kojem pricamo prvenstveno determiniraju i drugi, kompliciraniji faktori od puko i jednoznacno geografskih. ________ “Ali, autor sporne izjave po svojoj prilici ima sličan stav (nagađam) Nagađam, jer ja sam (zbog svega ostalog napisanog) stekao takav dojam.” ________ Fair enough, point taken. Zahvaljujem ti, ne po prvi put, na spremnosti na/interesu za otvoreni dijalog.
14 rujna, 2010 u 7:04 am
Mislim da si potpuno u pravu što se tiče generaliziranja. Nisu svi “Amerikanci” isti i te predrasude te konzekventno nepravda je nešto što me svrbi otkad znam sa sebe. Možda je u tom generaliziranju i podržavanju stereotipa veća neistina od pukog zauzimanja pro ili contra ocjenjivanja vinom i u kolikoj mjeri se prikloniti crnoj ili bijeloj strani.
Malo izlazim iz teme, ali tu potrebu za “stavljanjem u kućice” objašnjavam potrebom čovjeka za razumijevanjem svijeta s kojim je u nekom odnosu (nije dio njega za razliku od svih ostalih bića). Jedino tako može identificirati nešto, ukoliko mu dodijeli identitet koji naravno neće biti “istinit”, “objektivan” već čovjeku shvatljiv. To su duboki motivi koji moguće izviru iz egzistencijalnog straha u najranijoj dobi, ali sad sam otišao stvarno predaleko 😉
18 rujna, 2010 u 1:53 pm
Zec bega od svakog čovjeka, a ne samo od lovca. Zec ima predrasudu prema ljudima. Zahvaljujući proizvodima i informacijama iz i o Americi, ja imam predrasudu prema Amerima. A znaaam da nisu svi isti. Al džabe. A vezano uz novi fantastični blog kojeg su pokrenuli tri tak fora i kuuul tipa sa namjerom da blog postane KULTNO okupljalište wine frikova, gikova koji još nisu skužili (al će uskoro ziher skužit) kaksu ta tri lika tak kuuuul i supać i kak se skroooz kuže u vina i cigare itd…. Fakat bih bar na pet minuta volio biti u mozgu tipa kojem sine: E, idem sad napravit neš kultno!! Mene to više smeta nego stavljanje vina u bodovne okvire. Pa nisu Parker i ekipa niš krivi neg ljudi kojima oni govore šta će pit. Svatko tko želi pit dobra vina nek se fino potrudi samoeducirati i utrošit hrpu vremena, benzina i para, i strasti i ljubavi. A snobovima i lijenčinama nek Parker (i domaći izdaj….pardon, Parkeri) komanduje!!
19 rujna, 2010 u 1:57 pm
Briljantno, he he… Moram priznat da mi je cast i veliko zadovoljstvo svaki put kad se ovdje jave ljudi koji vlastitu glavu drze izvan vlastitog dupeta, a “smisao za humor” im nije osmi, neotkriveni kontinent, vec siva svakodnevica, hi hi. Ifke, hvala ti na citanju i carskom komentaru. Komentar me nadahnuo da te pozovem na cugu i otvorim za tebe nekog 100-Parker-pointera iz Juzhne Rone (he he). Pozdrav, tvoj chika Baja
20 rujna, 2010 u 10:50 am
NIje vezano za bodovanje, ali svaka čast na ovim odgovorima Blanki, mislim treba imati i strpljenja i koncentracije za takvo što napisati, u svakom slučaju oduševilo me čisto kao tekst, sad nevezano uz dotičnu Blanku. A pročitao i ja ono o superpederima, čini mi se da je to slično onome da lopov uvijek najglasnije viče ”drž’te lopova”.
20 rujna, 2010 u 12:29 pm
Luka, iskreno zahvaljujem na razumijevanju, a jos vise na otvorenom i pazljivom citanju.
20 rujna, 2010 u 12:50 pm
Ali poentiranje sa sredishnjim temama preko polovice etabliranog kanona zapadne literature… uništio sam se od smijeha. Bounsangue, stvarno si zlikovac, dajem ti 5 bodova, ali neću ti reći na kojoj skali 🙂 Enotece Bulzoni nadam se.
20 rujna, 2010 u 1:45 pm
He he… Direktore, Vi znate da bih se ja, contrary to appearances, i boce Pinot Noir-a s Pljesivice spremno odrekao za koju uncu humora i zajebancije, he he. Sto se tice broja bodova koji ste mi dodijelili, ukoliko se -kao sto predmnijevam- radi o globalno prihvacenoj skali od 1-100, moram Vam kao prvo reci da Vasha maliciozna ocjena zacijelo najvise govori o tome da ste ljubomorna stipsa koja, ne mogu to drukcije formulirati, zaudara na istocni grijeh i genocid, a s druge strane, do groba cu braniti Vashe pravo da ocjene od 90 do 100 iz razumljivih razloga rezervirate samo za vlastite kolege iz 2. kruga pakla, 13. pjevanje, hi hi.
20 rujna, 2010 u 2:28 pm
🙂 Gnušam se od pomisli da moje nimalo sablažnjivo komentiranje aludira na protuprirodno bludničenje i razvrat čija opscenost sluti uprizorenjem samo onima koji takvu izopačenost žele vidjeti projicirajući tako svu raskalašenost osobnih frustracija (hehehe) U tom smislu, evidentna mizantropija kojom tako odiozno zaudara Vaša (hihi) alternativna spodoba očekivano priziva diabolične aluzije te je tom i takvom habitusu sklono dodatno zastranjenje u vidu homoerotičnosti i posvemašnje snishodljivosti 😉
21 rujna, 2010 u 8:33 am
Eeee, polaako, prijatelju! Shala je shala, ali moj jedinstveni stil pisanja je zasticeni brend. Boom te toozhil, he he.
21 rujna, 2010 u 8:40 am
🙂
21 rujna, 2010 u 8:18 am
barvo Vinopija! lol !!!! 🙂 🙂
22 rujna, 2010 u 6:56 pm
Hehe….rasplako Blanku – nasmijo mene. Buonsangue, nadam se da si bračno situiran, jer ovo je već druga koju si otkanto… 🙂 A kaj se tiče Ronca stobodaša….ne znam baš…imam u podrumu hrpu 90-tki koje sam poharačio ovo ljeto po Rhoni za 10-ak eura, pa tu brusim kriterije. Ne znam kolko su mi nepce i, pogotovo, novčanik spremni za dizanje letvice. Jer ako mi poslije tih Novih Papinih Dvora (pretpostavljam) domaća vina postanu preloša – bum te hmoril! 🙂 …..zaebavam se, takav poziv se ne odbija, a za tu epizodu, vezano uz moje korijene, predlažem naslov: Vlajo u trezoru čika Baje!